Kako netko (Elanija, Božen & Co) može čekati da se izmjeni DPU pa da zbog toga zgrada kasni ?
Kako netko (Cestar) može ne raditi cestu radi aneksa za zid naplaćuje kamate Gradu 11.000.000 kn i dobiva 30 novih poslova (pazi omjer (zidić-11.000.000kn- 30 novih poslova) ?
Kako netko (Urbanisti) može mijenjati DPU zato što to odgovara samo investitoru a ne i zajednici u tom kvartu (bez ijedne zelene površine, bez plana gradnje škole, sa prenaseljenošću, sa novim etažama) ?
Kako netko (Grad, Gradonačelnik, Poglavarstvo, Gradsko vijeće) može glasati da takvi prijedlozi prođu ?
Kako netko (HDZ, SDP, HSP, Nezavisne liste, SU, MU, BRU, KRU i sve ostale stranke) može gledati na ovo sve sa strane i ne reagirati ?
Kako netko (Crkva) može stajati sa strane i ne stati uz svoje "stado" ?
Kako netko (Mediji) može šutjeti o svemu ovome, odnosno pisati samo naručene članke koje će naivne odvesti na pogrešan trag ?
Kako netko (Ministarstvo pravosuđa) može okrenuti glavu o ovoj temi ?
Kako netko (Sabor) može ne mijenjati Zakone kojima se ozakonjuje pljačka i prevara ?
Za tvoje pitanje i sva moja pitanja, odgovor je isti:
MITO i KORUPCIJA !
Verziju ovoga sam napisao na engleskom jeziku koja ide Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu u kojem tužim Republiku Hrvatsku da ne čini ništa da spriječi ovo stanje kakvo je bilo i prije 15 godina. Ovdje su Vam osnovni postulati rada toga Suda i vidjet ćete da se možete pronaći u svemu navedenom:
Europski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights; u daljnjem tekstu Sud) je međunarodna institucija koja pod određenim uvjetima može razmatrati zahtjeve osoba koje smatraju da su prekršena njihova prava zajamčena Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokolima 1, 4, 6 i 7 koje su prihvatile samo neke zemlje potpisnice Konvencije. Republika Hrvatska ih je sve ratificirala 5. studenog 1997. godine., ali je iskoristila pravo na rezervaciju i stavila ju je na dio članka 6. st. 1. Konvencije koji se odnosi na pravo na javnu raspravu jer na temelju članka 34. st. 1. Zakona o upravnim sporovima "...u upravnim sporovima Upravni sud odlučuje na zatvorenoj sjednici".
Sud može razmatrati samo zahtjeve protiv zemalja koje su ratificirale Konvenciju i Protokol o kojem je riječ i samo ako je žalba u vezi predmeta iz nadležnosti javnih organa vlasti (zakonodavstva, uprave, suda itd.), a nikako protiv pojedinaca ili privatnih organizacija.
Sud nije prizivni sud u odnosu na domaće sudove pa je neophodno da se prvo iscrpe sva domaća pravna sredstva, osim ako osoba koja podnosi zahtjev Sudu dokaže da bi i ona bila nedjelotvorna. U žalbi koja se podnosi najvišem sudu države protiv koje se osoba želi žaliti potrebno je iznijeti barem u osnovi iste pritužbe koje će se kasnije iznijeti u zahtjevu Sudu.
Broj sudaca jednak je broju država ugovornica, ali oni ne predstavljaju pojedinu državu. Suci se biraju na vrijeme od 6 godina. Za sutkinju Europskog suda za ljudska prava iz Republike Hrvatske izabrana je profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Nina Vajić.
Službeni jezici Suda su engleski i francuski, ali se zahtjev može podnijeti i na bilo kojem službenom jeziku zemalja ugovornica. Zahtjev se podnosi dopisom ili ispunjenim obrascem, nikako telefonom ili elektronskom poštom, na adresu:
The Registrar
European Court of Human Rights
Council of Europe
F - 67075 STRASBOURG CEDEX
U zahtjevu treba:
ukratko iznijeti činjenice
naznačiti prava zajamčena Konvencijom za koja se smatra da su povrijeđena
pravne lijekove koji su iskorišteni (priložiti kopije službenih odluka)
staviti potpis
Detaljne upute na hrvatskom jeziku o slanju zahtjeva Sudu mogu se pronaći na službenim Internet stranicama Suda na adresi
www.echr.coe.int. Tu se nalaze i Poslovnik ESLJP. Osnovna pravila za podnošenje zahtjeva možete naći ovdje.
Ne postoje troškovi pred samim Sudom (takse, pristojbe…); jedini trošak je poštarina i troškovi odvjetnika prema odvjetničkoj tarifi svoje zemlje iz koje ga je osoba angažirala. Sud može osigurati i besplatnu pravnu pomoć ako osoba uz zahtjev priloži potvrdu o svom imovinskom stanju koja će dati osnovu za to.
Svatko može nastupati u vlastito ime, ali je ipak poželjno angažirati punomoćnika, po mogućnosti odvjetnika. Postupak je akuzatoran i u pravilu javan osim ako predsjednik Suda ne odluči drugačije. Presuda se donosi na zatvorenom vijećanju i javno se objavljuje, a ubrzo nakon toga se objavljuje i na službenim Internet stranicama Suda.
Sve konačne odluke su obvezujuće za države kojih se tiču. Vijeće ministara nadzire da li se ispunjavaju potrebne mjere za njihovu provedbu, pa u protivnom može izvršiti djelotvoran politički pritisak s mogućim isključenjem iz Vijeća Europe. Spor je moguće riješiti i nagodbom, prijateljskim rješenjem