Imam tu čast da vam prenesem vijest, a i prve dojmove o preuzimanju ključeva u M7-3 kojem smo prisustvovali moja malenkost i još 30-40 susida (dvadesetak od trideset i nešto stanova), neki i sa ovoga portala. U 18:00 sati u ulazu broj 10, u prizemnom stanu Elanija je organizirala predaju ključeva uz servirane kolačiće susjedne srednje kulinarske škole Marine Wellner (u M7-4). Na strani Elanije bili su nazočni Božena i Ana koje valjda svi znamo, zatim direktor i gospodin Bitanga (voditelj gradilišta?). Bila je tu i Ivana, ali više u svojstvu kupca stana a manje djelatnika Elanije. Pošto ipak neznam sve zaposlenike Elanije, vjerojatno sam nekog i preskočio.
Atmosfera je na početku bila dosta rezervirana i tiha. Sporadično su se susjedi upoznavali (iako sam toga očekivao i više), a neki su se očigledno pozanavli i od prije. Bilo je i susreta tipa "aaaaaa, pa ja tebe znaaaam" i tako to. Prilična sparina također nije pomogla atmosferi tridesetak ljudi u dnevnom boravku od 20 kvadrata.
Prvi je riječ uzeo direktor koji je želio pojasniti situaciju, barem kako je on (tj. Elanija) vide. Zahvalio se na strpljenju kupaca i osvrnuo se na probleme sa infrastrukturom koji još nisu riješeni ali se rješavaju i najteži dio je iza nas. Dotakao se i detalja koji sve zanimaju, poput činjenice da je zgrada spojena na građevinsku struju i da će tako biti dok se trafostanice u kvartu ne spoje u prsten. Zatim o vodi, koja će uskoro biti testirana. Zatim o telefonima (T-Com) za koje je rekao da su stvoreni svi preduvjeti da stanari mogu od T-Coma tražiti priključak. Navodno je Elanija prespojila kabele sa druge lokacije da se to omogući dok TK kabeli ne dođu Primoštenskom. Molim vas da me ne držite za svaku riječ jer je bila prilična buka i teško je popamtiti sve od riječi do riječi.
Božena je dodala da je sa današnjim danom skinuta hipoteka sa zgrade i to je potvrdila kopijom izvatka iz zemljišnika (prilično svjež tako da to još nije vidljivo na webu zemljišnika).
Atmosfera se nakratko užarila kada je riječ tražio (i uzeo) jedan prilično nervozan i očigledno frustriran gospodin koji izgleda nije mogao dočekati da iz sebe izbaci nakupljene frustracije. Čovjek je iskazao nezadovoljstvo i bijes činjenicom da se projekt mijenjao (nadgrađe) bez da se pitalo kupce koje je on nazvao "moralnim vlasnicima". Ustvrdio je da on nije dobio stan koji je kupovao te je odbio preuzeti ključeve. Također je naglasio da on želi to reči ispred svih okupljenih stanara - da se zna. Bilo je tu još toga, ali nakon kratke diskusije sa Boženom, čovjek odlazi, a diskusiju nastavlja njegova (pretpostavljam) supruga i sin. Ostatak stanara sve to uglavnom prati tišinom, bez uključivanja. Neznam za ostale, ali meni kao članu ovog portala on nije rekao ništa novog. Iz moje perspektive vrijeme i mjesto (a možda i način) nisu bili prikladni. Međutim za nekoga tko nije imao priliku družiti se sa susidima, kao što to mi radimo na ovom portalu, njegova reakcija je potpuno razumljiva i čovjeku se apsolutno ništa ne može zamjeriti. Samo se nadam da šutnju večine nije protumačio kao neslaganje ili nerazumijevanje.
Cijelo to vrijeme, ključevi su se već preuzimali. Proces se satoji od potpisivanja izjave o preuzimanju (reklamacije se mogu davati kasnije) te preuzimanje ključeva i fascikle sa uputstvima za opremu u stanu i daljinskih upravljača. Kako su kupci preuzimali ključeve, tako su lagano odlazili pogledati stanove u kojima ih je dočekala košarica sa buteljom vina sa dvije čaše, maslinama i čokoladom. "Promet" po zgradi je porastao, ulazilo se i u stanove susida koji su se upoznali ili se znali od prije, penjalo na nadgrađe i sl.
Ukratko, za one koji ovako nešto tek očekuju (M8) - zanimljivo, ali ne onako kako smo to zamišljali kad smo kupovali stanove. Atmosfera je narušena svim problemima koje ne treba ponavljati i užitak preuzimanja (nekima prvog) stana je izostao uz malo prazan ako ne i gorak osjećaj.
Elaniji svakako treba priznati trud da se zgrada useli. Jer tehnički pregled još nije prošao (najavljen 22.7), struja još nije došla pa je zgrada spojena na građevinsku (i plaća je Elanija), pobrinilo se da se mogu spojiti telefoni iako kabel još nije došao, itd. Međutim, hoće li ovaj trud biti dovoljan da se Elanija iskupi za ono loše učinjeno do sada - ostavljam svakom kupcu da sam odluči za sebe. Meni osobno, trebat će još nekoliko priznanja Elanija zaslužiti prije nego budem mogao raći da sam zadovoljan kupac. Jer naprimjer i na samom preuzimanju načuo sam (doduše neprovjereno) da je u barem jednom stanu kuhinja već postavljena, a i namještaj, što znači da je ono što je kategorički odbijano našim susidima do danas (unos namještaja prije tehničkog), nekima ipak bilo dozvoljeno. Pitam se po kojoj zasluzi i nadam se demantiju, ali dozvolite da prenesem i tračeve sa ovog događaja a ne samo vijesti.
Psiho
